Zvijezde fitnessa - Željka Tepeš
Željka Tepeš hrvatski je sudac u disciplinama: bodybuilding, fitness i body fitness. Prije se bodybuildingom bavila natjecateljski. Za čitatelje BeautyMaga govori o fitnessu i natjecanjima u Hrvatskoj. Vlasnik je fitness centra (Body Opus) u kojem prvenstveno trenira cure i radi programe mršavljenja.
1. Kad ste se počeli baviti bodybuildingom i što vas je potaklo na to?
Bodybuildingom sam se počela baviti krajem 1991. godine, s 27 godina. Prvo sam kratko vježbala rekreativno. Krenula sam vježbati, kao i svaka druga cura, da popravim svoju figuru. Željela sam napraviti ono što se ni sa čim drugim ne može napraviti nego s bodybuildingom. Ubrzo su me nagovorili, s obzirom da je bilo prvo Hrvatsko prvenstvo u bodybuildingu, da se natječem. To mi je više bio izazov jer su mi obećali da ću smršaviti onako kako želim ako ću se držati prave natjecateljske dijete i vježbanja. Ja nikako nisam vjerovala u to jer prije nisam uspijevala. To je bio test hoće li stvarno biti tako.
U samom početku nisam imala uzora, međutim, poslije moram priznati da mi se najviše dopala Cory Everson. Ona je iz stare garde bodybuilderica osamdesetih, dok su još bodybuilderice izgledale lijepo i ženstveno.
3. Kako vam je bilo na vašem prvom natjecanju? Jeste li imali tremu pred natjecanje?
Moje je prvo natjecanje, baš prvo, prošlo neslavno. Te se 1992. godine nisam dobro pripremila, odnosno, moja je fizička sprema bila u redu, međutim, nisam dobro radila na pozingu. Bila sam neiskusna i nisam se dovoljno pripremila i tada sam odradila samo dvije trećine natjecanja. Kada je trebalo napraviti pozing, shvatila sam da to ne mogu kvalitetno izvesti pa sam odustala. I, naravno da sam imala tremu. Sljedeće sam godine vrlo rano počela spremati upravo ono što sam loše izvela prvu godinu. Za to sam se natjecanje spremila najbolje što sam mogla. Tada nisam imala tremu jer sam znala da sam učinila sve što sam mogla. Taj sam put bila prva.
4. Koji vam je najveći uspjeh?
Najveći uspjeh mi je brončana medalja na europskom prvenstvu. Mislim da ništa manje nije uspješno ni šesto i sedmo mjesto na svjetskom prvenstvu. Šesto mjesto bilo je u parovima sa Žarkom Stojićem, a sedmo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji.
Natjecala sam se od 1992. – 1996. godine.
6. Zašto ste se povukli iz natjecanja? Kada je vrijeme za povući se iz natjecateljskog bodybuildinga?
Ja sam se povukla iz natjecanja iz više razloga. Jedan od razloga je bio taj što sam, nastupivši na svjetskom prvenstvu, vidjela da bih, ako želim ići dalje, zaista morala izgledati onako kako ne bih željela. A drugi su razlozi bili materijalni. Morala sam početi raditi, a pripreme za natjecanje su mi oduzimale puno vremena. Bilo mi je teško spojiti jedno s drugim. A kad je vrijeme za povlačenje? Mislim da nikada nije vrijeme, odnosno, vrijeme je kada čovjek sam osjeti da mu je dosta, da se više ne želi natjecati jer ga to više ne privlači. Ima ljudi koji se jako dugo natječu, ako ih to veseli i ispunjava, ne vidim zašto ne.
7. Kako postati sudac u bodybuildingu / fitnessu? Kako postati međunarodni sudac i imate li takvih ambicija?
Na međunarodnom nivou (IFBB) postoji test suđenja na kojem se polaže suđenje. Tu se sudačke odluke suca, koji polaže, uspoređuju s odlukama ostalih sudaca. Ako se ocjene poklapaju u 80% onda sudac dobiva međunarodnu licencu. Ja nisam išla na test međunarodnog suđenja i nemam takvih ambicija. Kod nas ima samo dvoje sudaca s međunarodnom licencom, to su prof. Siser i gospođa Siser. Ostali suci na nacionalnom novu sude po svom iskustvu. Naravno, znamo sva pravila, imamo sudačke sastanke i dogovore. Nadam se da ćemo uskoro organizirati državnu obuku za suce.
8. Je li teško biti sudac?
Mislim da je meni, kao bivšoj natjecateljki, to strašno teško. Teško je jer se vrlo često nađe vrlo jaka konkurencija natjecatelja koji su jednako dobro pripremljeni. Tada je vrlo teško nekoga staviti na više mjesto, a nekoga ne. Uvijek se bojim da nekog ne oštetim jer znam koliko je to krvav i težak rad i da je svaki od tih natjecatelja uložio strašno puno vremena i truda da se nađe na pozornici te da zablista u punom sjaju. Strah me vlastite pogreške i da nešto krivo ne procijenim i tako nekome nanesem nepravdu.
9. Opišite u kratko suđenju u fitnessu.
Suđenje u fitnessu se odvija u dvije etape. U prvoj se etapi ocjenjuje figura, opći dojam, pripremljenost i simetričnost. U drugoj etapi se sudi fitness rutina i u njoj se gleda fleksibilnost, snaga i izdržljivost. Dvije trećine bodova nosi prva etapa, a jednu trećinu druga. To vrlo često buni publiku koja misli da bi trebala pobijediti onaj natjecatelj čija je rutina najatraktivnija, no pravila, međutim, nisu takva. Često neka cura ima atraktivnu fitness rutinu, a možda izgleda slabije u usporedbi s drugima. Osim toga, atraktivne rutine ne moraju imati elemente koji se ocjenjuju (snagu i fleksibilnost). Znači, netko može vrlo interesantno i zanimljivo izgledati, a može imati vrlo slab sastav elemenata koji nose dobru ocjenu.
Body fitness je nova kategorija, ona je donekle slična bodybuildingu, a ipak su tu figure puno umjerenije. Nekom prosječnom oku cure izgledaju lijepo, a nisu previše mišićave. Tu se sudi u tri etape. Ocjenjuje se figura u različitim kupaćim kostimima (jednodijelnim i dvodijelnim) s različitim cipelama na petu. Ocjenjuje se simetrija, ne prevelika mišićavost, ne prevelika definicija kao u bodybuildingu. Treba biti mala mišićna masa, ali dovoljna da se vidi spremljenost i razvijenost. U fitnessu i body fitnessu je dozvoljen nakit.
11. Opišite ukratko suđenju u bodybuildingu.
Suđenje u bodybuildingu ima puno više elemenata te je time kompleksnije. Sudi se 7 obaveznih poza i relax za muškarce te 5 obaveznih poza i relax za žene. Zatim se sude usporedne poze, u kojima suci uspoređuju približno jednake natjecatelje. Bodybuilderi također imaju svoju rutinu gdje prezentiraju svoje mišiće u slobodnoj koreografiji. Postoji i posedown koji je show za publiku.
12. Postoje li kvalifikacije za natjecanja na državnoj razini?
U principu, ne. To bi bilo suvišno, s obzirom na broj natjecatelja. Postoje prijave, natjecatelji moraju biti članovi klubova i moraju se na vrijeme prijaviti, tj. klubovi ih moraju prijaviti. Prednatjecanja koja su dopodne možemo shvatiti kao neku vrst kvalifikacija za finale koja se održavaju navečer.
13. Postoje li kvalifikacije za natjecanja na međunarodnoj razini?
Da, to su, u principu, nacionalna natjecanja ili grand prix natjecanja. Na njima se određuju natjecatelji koji će se u određenim kategorijama natjecati za Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima.
14. Postoji li razlika u suđenju između muških i ženskih kategorija?
Postoji razlika u broju kategorija, ali u kriterijima ne.
15. Je li lakše suditi kada ima malo ili puno natjecatelja?
Malo.
16. Koju kategoriju najradije sudite?
Najradije sudim cure, to mi je najdraže. Ali, na žalost, njih ima ih malo. Rado sudim i bilo koju drugu kategoriju u kojoj ima umjeren broj natjecatelja. Drago mi je vidjeti kad ima umjeren broj dobrih natjecatelja. Kad ih je previše bojim se da nekome ne nanesem nepravdu. Maksimalno se trudim da se to ne dogodi.
Unutar bodybuildinga natjecatelji se dijele po težini. A unutar fitnessa i body fitnessa se dijele po visini. Uvijek se nastoji podijeliti natjecatelje tako da unutar svake kategorije bude umjeren broj natjecatelja i da ne bude kategorija s premalo ili previše natjecatelja.
18. Kako ste zadovoljni medijskom zastupljenošću fitnessa i bodybuildinga?
Nisam zadovoljna. Mislim da bi se to moglo puno atraktivnije iskoristiti u filmu, reklamama i emisijama. Ta bi se lijepa tijela koja su izgrađena s velikom mukom dala iskoristiti za dobre reklame za razne proizvode. Mislim da su fitness i bodybuilding daleko najzastupljeniji rekreativni sportovi, a toliko malo se priča o njima.
19. Kakvo je stanje s Hrvatskim bodybuilding savezima i kakvo je stanje s bodybuildingom općenito?
Mislim da je stanje u svijetu i Europi s bodybuildingom vrlo dobro. IFBB (čiji smo i mi član) ima zemalja članica više nego FIFA. Vrlo sam zadovoljna sa stanjem u svijetu jer ima puno natjecanja. S druge strane, u Hrvatskom bodybuildingu imamo situaciju sa starim savezom koji je mrtav (mi Hrvatski Fitness Savez, gdje su svi natjecatelji, organiziramo prvenstva, idemo van i donosimo medalje). Zbog administrativnih problema, taj stari savez (koji više nema natjecatelja, niti jednog natjecanja, niti jedne skupštine) egzistira, a mi ne možemo ući u HOO jer nam zauzima mjesto.
20. Je li bilo žaljenja natjecatelja na sudačke odluke?
Uvijek ima žaljenja natjecatelja na sudačke odluke i uvijek je netko nezadovoljan jer je samo jedan prvi. A svi bi htjeli biti prvi i sada sve zavisi o tome koliko je tko kritičan. Ja kao natjecatelj znam da je u tom času nemoguće pravilno ocijeniti je li te netko dobro ocijenio u usporedbi s drugima, jer ti ne vidiš sebe, u usporedbi s drugim natjecateljima, pravim očima.
Najbolje je očima suca pogledat snimku natjecanja te onda eventualno procijeniti radi li se po pogrešci. Ali mislim da ima dosta nekorektnog ponašanja natjecatelja koji to demonstriraju na nesportski način. Pravi sportaš, čak i ako misli da mu je nanesena nepravda, treba to sportski podnijeti. I meni se dešavalo da mi je nanesena nepravda, ja sam to sportski podnijela i jedino sam se za iduće natjecanje pripremila tako da me se ne može krivo ili lošije ocijeniti.
Svi misle da neko ima neke fanove, da tu netko nekog protežira. Ali to nije tako, mi sudimo odvojeni jedni od drugih i vrlo često nam se mišljenja razlikuju. Niti može tko koga nagovoriti na što, niti se mi o tome dogovaramo. I da me netko i pokuša nagovoriti na nešto suprotno, ništa od toga. Previše cijenim natjecatelje i njihov trud da bih zbog ne znam čega, ni da mi netko ponudi novac, sudila namjerno loše ili nepravedno.
21. Poruka za naše čitatelje i čitateljice!
Poručila bih svima da se bave fitnessom i bodybuildingom. Tako će najbolje oblikovati svoje tijelo, očuvati zdravlje i lijepo izgledati te biti sretni i veseli. Jer sport utječe na to da se riješimo stresa u ova teška vremena u kojima je sve jako stresno. Pozivam sve da dođu gledati natjecanja što češće i što više jer su ona interesantna i zanimljiva, ima se svašta za vidjeti. I, naravno, da se natječu. Treba probati.
1. Kad ste se počeli baviti bodybuildingom i što vas je potaklo na to?
Bodybuildingom sam se počela baviti krajem 1991. godine, s 27 godina. Prvo sam kratko vježbala rekreativno. Krenula sam vježbati, kao i svaka druga cura, da popravim svoju figuru. Željela sam napraviti ono što se ni sa čim drugim ne može napraviti nego s bodybuildingom. Ubrzo su me nagovorili, s obzirom da je bilo prvo Hrvatsko prvenstvo u bodybuildingu, da se natječem. To mi je više bio izazov jer su mi obećali da ću smršaviti onako kako želim ako ću se držati prave natjecateljske dijete i vježbanja. Ja nikako nisam vjerovala u to jer prije nisam uspijevala. To je bio test hoće li stvarno biti tako.
U samom početku nisam imala uzora, međutim, poslije moram priznati da mi se najviše dopala Cory Everson. Ona je iz stare garde bodybuilderica osamdesetih, dok su još bodybuilderice izgledale lijepo i ženstveno.
3. Kako vam je bilo na vašem prvom natjecanju? Jeste li imali tremu pred natjecanje?
Moje je prvo natjecanje, baš prvo, prošlo neslavno. Te se 1992. godine nisam dobro pripremila, odnosno, moja je fizička sprema bila u redu, međutim, nisam dobro radila na pozingu. Bila sam neiskusna i nisam se dovoljno pripremila i tada sam odradila samo dvije trećine natjecanja. Kada je trebalo napraviti pozing, shvatila sam da to ne mogu kvalitetno izvesti pa sam odustala. I, naravno da sam imala tremu. Sljedeće sam godine vrlo rano počela spremati upravo ono što sam loše izvela prvu godinu. Za to sam se natjecanje spremila najbolje što sam mogla. Tada nisam imala tremu jer sam znala da sam učinila sve što sam mogla. Taj sam put bila prva.
4. Koji vam je najveći uspjeh?
Najveći uspjeh mi je brončana medalja na europskom prvenstvu. Mislim da ništa manje nije uspješno ni šesto i sedmo mjesto na svjetskom prvenstvu. Šesto mjesto bilo je u parovima sa Žarkom Stojićem, a sedmo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji.
Natjecala sam se od 1992. – 1996. godine.
6. Zašto ste se povukli iz natjecanja? Kada je vrijeme za povući se iz natjecateljskog bodybuildinga?
Ja sam se povukla iz natjecanja iz više razloga. Jedan od razloga je bio taj što sam, nastupivši na svjetskom prvenstvu, vidjela da bih, ako želim ići dalje, zaista morala izgledati onako kako ne bih željela. A drugi su razlozi bili materijalni. Morala sam početi raditi, a pripreme za natjecanje su mi oduzimale puno vremena. Bilo mi je teško spojiti jedno s drugim. A kad je vrijeme za povlačenje? Mislim da nikada nije vrijeme, odnosno, vrijeme je kada čovjek sam osjeti da mu je dosta, da se više ne želi natjecati jer ga to više ne privlači. Ima ljudi koji se jako dugo natječu, ako ih to veseli i ispunjava, ne vidim zašto ne.
7. Kako postati sudac u bodybuildingu / fitnessu? Kako postati međunarodni sudac i imate li takvih ambicija?
Na međunarodnom nivou (IFBB) postoji test suđenja na kojem se polaže suđenje. Tu se sudačke odluke suca, koji polaže, uspoređuju s odlukama ostalih sudaca. Ako se ocjene poklapaju u 80% onda sudac dobiva međunarodnu licencu. Ja nisam išla na test međunarodnog suđenja i nemam takvih ambicija. Kod nas ima samo dvoje sudaca s međunarodnom licencom, to su prof. Siser i gospođa Siser. Ostali suci na nacionalnom novu sude po svom iskustvu. Naravno, znamo sva pravila, imamo sudačke sastanke i dogovore. Nadam se da ćemo uskoro organizirati državnu obuku za suce.
8. Je li teško biti sudac?
Mislim da je meni, kao bivšoj natjecateljki, to strašno teško. Teško je jer se vrlo često nađe vrlo jaka konkurencija natjecatelja koji su jednako dobro pripremljeni. Tada je vrlo teško nekoga staviti na više mjesto, a nekoga ne. Uvijek se bojim da nekog ne oštetim jer znam koliko je to krvav i težak rad i da je svaki od tih natjecatelja uložio strašno puno vremena i truda da se nađe na pozornici te da zablista u punom sjaju. Strah me vlastite pogreške i da nešto krivo ne procijenim i tako nekome nanesem nepravdu.
9. Opišite u kratko suđenju u fitnessu.
Suđenje u fitnessu se odvija u dvije etape. U prvoj se etapi ocjenjuje figura, opći dojam, pripremljenost i simetričnost. U drugoj etapi se sudi fitness rutina i u njoj se gleda fleksibilnost, snaga i izdržljivost. Dvije trećine bodova nosi prva etapa, a jednu trećinu druga. To vrlo često buni publiku koja misli da bi trebala pobijediti onaj natjecatelj čija je rutina najatraktivnija, no pravila, međutim, nisu takva. Često neka cura ima atraktivnu fitness rutinu, a možda izgleda slabije u usporedbi s drugima. Osim toga, atraktivne rutine ne moraju imati elemente koji se ocjenjuju (snagu i fleksibilnost). Znači, netko može vrlo interesantno i zanimljivo izgledati, a može imati vrlo slab sastav elemenata koji nose dobru ocjenu.
Body fitness je nova kategorija, ona je donekle slična bodybuildingu, a ipak su tu figure puno umjerenije. Nekom prosječnom oku cure izgledaju lijepo, a nisu previše mišićave. Tu se sudi u tri etape. Ocjenjuje se figura u različitim kupaćim kostimima (jednodijelnim i dvodijelnim) s različitim cipelama na petu. Ocjenjuje se simetrija, ne prevelika mišićavost, ne prevelika definicija kao u bodybuildingu. Treba biti mala mišićna masa, ali dovoljna da se vidi spremljenost i razvijenost. U fitnessu i body fitnessu je dozvoljen nakit.
11. Opišite ukratko suđenju u bodybuildingu.
Suđenje u bodybuildingu ima puno više elemenata te je time kompleksnije. Sudi se 7 obaveznih poza i relax za muškarce te 5 obaveznih poza i relax za žene. Zatim se sude usporedne poze, u kojima suci uspoređuju približno jednake natjecatelje. Bodybuilderi također imaju svoju rutinu gdje prezentiraju svoje mišiće u slobodnoj koreografiji. Postoji i posedown koji je show za publiku.
12. Postoje li kvalifikacije za natjecanja na državnoj razini?
U principu, ne. To bi bilo suvišno, s obzirom na broj natjecatelja. Postoje prijave, natjecatelji moraju biti članovi klubova i moraju se na vrijeme prijaviti, tj. klubovi ih moraju prijaviti. Prednatjecanja koja su dopodne možemo shvatiti kao neku vrst kvalifikacija za finale koja se održavaju navečer.
13. Postoje li kvalifikacije za natjecanja na međunarodnoj razini?
Da, to su, u principu, nacionalna natjecanja ili grand prix natjecanja. Na njima se određuju natjecatelji koji će se u određenim kategorijama natjecati za Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima.
14. Postoji li razlika u suđenju između muških i ženskih kategorija?
Postoji razlika u broju kategorija, ali u kriterijima ne.
15. Je li lakše suditi kada ima malo ili puno natjecatelja?
Malo.
16. Koju kategoriju najradije sudite?
Najradije sudim cure, to mi je najdraže. Ali, na žalost, njih ima ih malo. Rado sudim i bilo koju drugu kategoriju u kojoj ima umjeren broj natjecatelja. Drago mi je vidjeti kad ima umjeren broj dobrih natjecatelja. Kad ih je previše bojim se da nekome ne nanesem nepravdu. Maksimalno se trudim da se to ne dogodi.
Unutar bodybuildinga natjecatelji se dijele po težini. A unutar fitnessa i body fitnessa se dijele po visini. Uvijek se nastoji podijeliti natjecatelje tako da unutar svake kategorije bude umjeren broj natjecatelja i da ne bude kategorija s premalo ili previše natjecatelja.
18. Kako ste zadovoljni medijskom zastupljenošću fitnessa i bodybuildinga?
Nisam zadovoljna. Mislim da bi se to moglo puno atraktivnije iskoristiti u filmu, reklamama i emisijama. Ta bi se lijepa tijela koja su izgrađena s velikom mukom dala iskoristiti za dobre reklame za razne proizvode. Mislim da su fitness i bodybuilding daleko najzastupljeniji rekreativni sportovi, a toliko malo se priča o njima.
19. Kakvo je stanje s Hrvatskim bodybuilding savezima i kakvo je stanje s bodybuildingom općenito?
Mislim da je stanje u svijetu i Europi s bodybuildingom vrlo dobro. IFBB (čiji smo i mi član) ima zemalja članica više nego FIFA. Vrlo sam zadovoljna sa stanjem u svijetu jer ima puno natjecanja. S druge strane, u Hrvatskom bodybuildingu imamo situaciju sa starim savezom koji je mrtav (mi Hrvatski Fitness Savez, gdje su svi natjecatelji, organiziramo prvenstva, idemo van i donosimo medalje). Zbog administrativnih problema, taj stari savez (koji više nema natjecatelja, niti jednog natjecanja, niti jedne skupštine) egzistira, a mi ne možemo ući u HOO jer nam zauzima mjesto.
20. Je li bilo žaljenja natjecatelja na sudačke odluke?
Uvijek ima žaljenja natjecatelja na sudačke odluke i uvijek je netko nezadovoljan jer je samo jedan prvi. A svi bi htjeli biti prvi i sada sve zavisi o tome koliko je tko kritičan. Ja kao natjecatelj znam da je u tom času nemoguće pravilno ocijeniti je li te netko dobro ocijenio u usporedbi s drugima, jer ti ne vidiš sebe, u usporedbi s drugim natjecateljima, pravim očima.
Najbolje je očima suca pogledat snimku natjecanja te onda eventualno procijeniti radi li se po pogrešci. Ali mislim da ima dosta nekorektnog ponašanja natjecatelja koji to demonstriraju na nesportski način. Pravi sportaš, čak i ako misli da mu je nanesena nepravda, treba to sportski podnijeti. I meni se dešavalo da mi je nanesena nepravda, ja sam to sportski podnijela i jedino sam se za iduće natjecanje pripremila tako da me se ne može krivo ili lošije ocijeniti.
Svi misle da neko ima neke fanove, da tu netko nekog protežira. Ali to nije tako, mi sudimo odvojeni jedni od drugih i vrlo često nam se mišljenja razlikuju. Niti može tko koga nagovoriti na što, niti se mi o tome dogovaramo. I da me netko i pokuša nagovoriti na nešto suprotno, ništa od toga. Previše cijenim natjecatelje i njihov trud da bih zbog ne znam čega, ni da mi netko ponudi novac, sudila namjerno loše ili nepravedno.
21. Poruka za naše čitatelje i čitateljice!
Poručila bih svima da se bave fitnessom i bodybuildingom. Tako će najbolje oblikovati svoje tijelo, očuvati zdravlje i lijepo izgledati te biti sretni i veseli. Jer sport utječe na to da se riješimo stresa u ova teška vremena u kojima je sve jako stresno. Pozivam sve da dođu gledati natjecanja što češće i što više jer su ona interesantna i zanimljiva, ima se svašta za vidjeti. I, naravno, da se natječu. Treba probati.
Tekst: Tomislav Tandarić, Fotografije: Željka Tepeš
» ispis stranice | 24 Svi, 2005 - 18:40
