'Beba Maja' i vi...
Kad sam bila mala, s repićem na vrhu glave, pjegicama po nosu i s bebom ispod ruke moja najbolja prijateljica bila je Maja, to je naravno bila plastična beba ćelave glave, koja je nalikovala punašnom novorođenčetu, nadprosječnih dimenzija.
Vjerujem da je svaka od nas imala svoju 'Bebu Maju', to je ustvari bila naša najbolja prijateljica, naše rame za plakanje, naša partnerica u pješčenjaku ili za stolom uz Čokolino (koje, iskreno, i dan danas jedem, možda iz razloga jer me podsjeća na djetinjstvo), uvijek uz nas, pričale smo joj priče, razgovarale o 'životu' kao prave male žene, i tek sad vidim da smo se ustvari od malih nogu pripremale za ulogu prijateljice, majke, žene..
Maja je s vremenom postala zaboravljena ( naravno zamijenila ju je Barbika nekog egzotičnog imena Sally ili Sandy) prvo u kutku sobe, a zatim u ormaru s ostalim igračkama, moram priznati da se osjećam malo posramljeno jer uopće neznam u kojoj prašnjavoj vreći sada sjedi i čeka me da joj ponovo priđem.
Ipak, ali i na sreću, odrastanje čini svoje, Maje postaju Ive, Ane, Barbare ili Sanje... ponekad Matije ili Ivani, ne stignemo niti trepnuti, a već odlazimo u kino, prve posjete diskotekama ili sjedimo s jednom ili jednim od njih uz kavu i pričamo još jednu priču, ili pak po dvadeseti puta prekapamo po staroj, tražeći nešto novo.
Žene se uvijek vole hvaliti svojim prijateljstvima, njihove 'najbolje prijateljice' koje znaju sve tajne, detalje, ljubavi i patnje, recepte i tračeve, uvijek uz njih, ali kada dublje posegnem u sebe moram priznati da se pitam koliko je sve to istina.
Kad promatram muškarce i njihova prijateljstva moram priznati da sam zadivljena, ta doza lojalnosti i sigurnosti koju pružaju jedno drugome gotovo je frapantna, mislim da su žene (iako ne mogu generalizirati) puno sebičnije i sklonije ljubomori u odnosu sa drugom ženom, bila to njihova sestra, prijateljica, šefica ili susjeda, to je jednostavno u genima (ne drage moje, nisam muškarac, i baš zato kažem da su bolja prijateljstva koja imaju malo 'muškosti', jer ponekad nije potrebno pričati baš o svemu, nikad ne znaš kada ti se 'tajna' može obiti u glavu)!
Iako nam se čini i često se čudimo muškim prijateljstvima, jer ipak iz ženske perspektive ona izgledaju površno, možda zato što ne raspravljaju satima o kozmetici, drugim muškarcima ili pak njihovim problemima, puno puta svjedočila sam dokazima prijateljstva u muškom rodu.
Oni se bez pitanja mogu osloniti jedni na druge, ne pate od tračeva, zavisti ili nadjačavanja tko bolje kuha, iako su ponekad brutalno izravni, bolno iskreni i prosti, istina je tu.
Ipak najljepše je kada shvatimo da je toliko toga u životu površno, da prava, duboka i iskrena prijateljstva ne rastu uz cestu poput maslačka, i da taj cvijet, ako ga imamo uopće sreću pronaći moramo čuvati poput najvećeg blaga, divan je osjećaj kada znaš da ćeš i u sred noći pronaći razumijevanje za telefonski poziv u trenutku slabosti, ili da će prijateljica otkazati kino s novim komadom da bi ti pričuvala klinca, ili ti proslijedi recept svoje bake koji se godinama čuva u njezinoj obitelji. Ako imate tako nešto, pazite na to i budite i vi takvi.
A drugi puta kada nakon kave na špici pod ruku šetkate uz svog dragog i ugledate neku 'opasnu' curu na cesti ne okrećite glavu za njom u želji da dobacite koji komentar već to prepustite našim ljubljenima sigurne u sebe i naše vrline, hodajte i dalje uspravne glave ponosne što ste žene.
Pozdrav,
Prof. M
Vjerujem da je svaka od nas imala svoju 'Bebu Maju', to je ustvari bila naša najbolja prijateljica, naše rame za plakanje, naša partnerica u pješčenjaku ili za stolom uz Čokolino (koje, iskreno, i dan danas jedem, možda iz razloga jer me podsjeća na djetinjstvo), uvijek uz nas, pričale smo joj priče, razgovarale o 'životu' kao prave male žene, i tek sad vidim da smo se ustvari od malih nogu pripremale za ulogu prijateljice, majke, žene..
Maja je s vremenom postala zaboravljena ( naravno zamijenila ju je Barbika nekog egzotičnog imena Sally ili Sandy) prvo u kutku sobe, a zatim u ormaru s ostalim igračkama, moram priznati da se osjećam malo posramljeno jer uopće neznam u kojoj prašnjavoj vreći sada sjedi i čeka me da joj ponovo priđem.
Ipak, ali i na sreću, odrastanje čini svoje, Maje postaju Ive, Ane, Barbare ili Sanje... ponekad Matije ili Ivani, ne stignemo niti trepnuti, a već odlazimo u kino, prve posjete diskotekama ili sjedimo s jednom ili jednim od njih uz kavu i pričamo još jednu priču, ili pak po dvadeseti puta prekapamo po staroj, tražeći nešto novo.
Žene se uvijek vole hvaliti svojim prijateljstvima, njihove 'najbolje prijateljice' koje znaju sve tajne, detalje, ljubavi i patnje, recepte i tračeve, uvijek uz njih, ali kada dublje posegnem u sebe moram priznati da se pitam koliko je sve to istina.
Kad promatram muškarce i njihova prijateljstva moram priznati da sam zadivljena, ta doza lojalnosti i sigurnosti koju pružaju jedno drugome gotovo je frapantna, mislim da su žene (iako ne mogu generalizirati) puno sebičnije i sklonije ljubomori u odnosu sa drugom ženom, bila to njihova sestra, prijateljica, šefica ili susjeda, to je jednostavno u genima (ne drage moje, nisam muškarac, i baš zato kažem da su bolja prijateljstva koja imaju malo 'muškosti', jer ponekad nije potrebno pričati baš o svemu, nikad ne znaš kada ti se 'tajna' može obiti u glavu)!
Iako nam se čini i često se čudimo muškim prijateljstvima, jer ipak iz ženske perspektive ona izgledaju površno, možda zato što ne raspravljaju satima o kozmetici, drugim muškarcima ili pak njihovim problemima, puno puta svjedočila sam dokazima prijateljstva u muškom rodu.
Oni se bez pitanja mogu osloniti jedni na druge, ne pate od tračeva, zavisti ili nadjačavanja tko bolje kuha, iako su ponekad brutalno izravni, bolno iskreni i prosti, istina je tu.
Ipak najljepše je kada shvatimo da je toliko toga u životu površno, da prava, duboka i iskrena prijateljstva ne rastu uz cestu poput maslačka, i da taj cvijet, ako ga imamo uopće sreću pronaći moramo čuvati poput najvećeg blaga, divan je osjećaj kada znaš da ćeš i u sred noći pronaći razumijevanje za telefonski poziv u trenutku slabosti, ili da će prijateljica otkazati kino s novim komadom da bi ti pričuvala klinca, ili ti proslijedi recept svoje bake koji se godinama čuva u njezinoj obitelji. Ako imate tako nešto, pazite na to i budite i vi takvi.
A drugi puta kada nakon kave na špici pod ruku šetkate uz svog dragog i ugledate neku 'opasnu' curu na cesti ne okrećite glavu za njom u želji da dobacite koji komentar već to prepustite našim ljubljenima sigurne u sebe i naše vrline, hodajte i dalje uspravne glave ponosne što ste žene.
Pozdrav,
Prof. M
Pišite nam: Žene ženama
» ispis stranice | 12 Veljača, 2006 - 17:54
