Dan koji se pamti....

Drage moje, ni na kraj pameti mi nije bilo iznevjeriti vas ili zaboraviti, samo sam uzela malo vremena za sebe jer eto bila sam zaokupljena sa mnoštvom bitnih stvari u životu, lijepima, divnima i onima manje lijepima, ali evo me sretna i vesela kao i do sad, s punom glavom ideja o čemu bi mogle raspravljati.

Za početak krenimo od one meni 'najsvježije' svadba, vjenčanje... brak.

Vjerujem da je većina Vas još dok ste bile klinke razmišljala kako će izgledati njihov najveći dan, kada će poput neke princeze u bijeloj krinolini koračati prema svojem princu iz bajke. Sa strane ćete ćuti uzdahe oduševljena prijatelja i rodbine, a oni najbliži kriomice će brisati suze radosnice...

E pa tako je i bilo, osim onog dijela s krinolinom!

No krenimo od početka, nakon romantičnih zaruka počeli smo s planiranjem, ostavili smo si dovoljno vremena da ne moramo jurcati i ubijati se od nervoze što, kako, kada i gdje!

Crkva, restoran, pozivnice, menu, muzika, piće, haljina, odijelo, kolači...i još stotinu sitnica. Ipak sve nam je uspjelo tako da smo veliki dan dočekali više nego opušteni, ne moram niti govoriti da je kiša pljuštala kao iz kabla (što i nije neki šok s obzirom na vremenske prilike u posljednje vrijeme) ali bilo je divno, čak je i kiša dodala dozu romantike... stari kažu biti će novaca ako pada kiša, pa sad ostaje da se i u to uvjerimo.

Ne postoji savjet koji bi bio univerzalan jer svatko od nas svadbu, odnosno čin vjenčanja doživljava na sebi svojstven način, netko sanja o balu u dvorcu i grandioznom vjenčanju sa stotinama uzvanika, dok je za druge ostvarenje snova 'veliko da' na usamljenoj plaži.

Moje mišljenje je da je najbolje negdje u sredini. Ipak taj dan je vaš dan, ne zamarajte se drugima, rasporedom stolova ili menujem, mora vam biti jasno da nikako nećete moći zadovoljiti sve, mislite na sebe i svog dragog, ipak vi ste taj dan 'zvijezde večeri'.

Bilo je divno, plesni podij bio je pun cijelu večer, iznenađenja roditelja i kumova, veselo društvo i eto svadbe za pamćenje.

Sada kada se malo zamislim smiješno mi je da niti više od mjesec dana braka nemam osjećaj neke promjene, i zato mogu reći brak je divan dio života.

Čini mi se da je najbitnije ne mijenjati se već ostati dosljedan sam sebi, naš odnos i dalje je jednak, priznajem da su me pomalo plašile priče : Kad uđeš u brak sve se mijenja, nije to kao da hodate... iskreno, meni je ovo je samo bio logičan korak u vezi dvoje ljudi koji se vole i znaju da su jedno za drugo i za sada stvarno uživamo, najvažnije je razgovarati, rješavati probleme kako dolaze i ne dopustiti da se nakupljaju.

Evo ovo su bile ekspresne i 'friške' informacije jedne supruge, za sada ovako na brzinu i do nove teme...

Prof. M

Pišite nam: Žene ženama