Gradovi i planine
Ja sam jedan prilično živahan tip osobe, volim kretanje, ubrzane dane, druženja i osmijehe... ipak, često mi paše mir u tišini vlastitog doma ili pod nekim borom na plaži (mislim da se polako ipak možemo nadati toplijim danima s obzirom da je temperatura velikodušno skočila preko nule).
Prije svega, nadam se da uživate u vremenu koje provodite na BeautyMagu, drago mi je da su počela stizati vaša pitanja i da vam se ideja ovog kutka 'žene ženama' dopada.
Jedna me čitateljica pitala : Zašto žene ne vole odlazak na planinu, mislim na pješačenje, bar meni se to dogadja, u mom okruženju. Vise vole šetnju gradom nego odlazak na planinu. Željela bih čuti i vaše mišljenje.
Pa draga moja, što da Vam kažem, kao prvo ne možemo generalizirati... evo, na primjer, moja bliska prijateljica svaki vikend planinari sa svojim dragim, tokom tjedna mailom mi stižu njihove slike u kojima dijele svoje oduševljenje s novih osvojenih vrhova, i tako, dok ja planiram šetnju po Beču, ili ulicama Zagreba, njih dvoje kuju planove kako na Mont Blanc.
U nekim trenucima im i zavidim, ali ne mogu se zamisliti (naime, poprilično sam zimogrozna) kako se probijam kroz snijeg, sa derezama na nogama i hodam po nekim kozjim putovima dok vije mećava. Ipak, to ne znači da i sama ponekad ne odem na planinarenje (naravno planina je relativan pojam, je li Sljeme, koje nazivamo gorom, ili nešto iznad 1500 m, nije niti bitno).
Sve je to ljubav u nama, želja za kretanjem i bijeg od svakodnevnih problema, iz ženske perspektive gledano rekla bih da žene više uživaju u šetnji gradom jer vole sjesti na kavicu, ne na neki kamen ili panj u šumi, ili trčkarati od dućana do dućana (što je neizbježno ako smo u gradu), ali to je samo pitanje prioriteta i osobnih interesa, znam da veliki broj nas prije ljeta počne razmišljati o penjanju (kao guza je od penjanja ljepša), eto idealne motivacije za malo znojenja.
U životu je najbitniji kompromis, ipak umijeće je pomiriti dvije ideje, želje, navike a da pritom obje strane ostanu zadovoljne, pitanje planina ili gradova najmanji je problem, prije svega netreba zaključivati da žene ne vole odlazak na planinu ili pješačenje, jer svatko od nas preferira ono što ga čini zadovoljnijim i nakon čega se bolje osjeća.
Ne znam radi li se kod naše čitateljice o općenitom primjeru ili nekom osobnom iskustvu, u svakom slučaju, moj savjet je da pokuša iz svega napraviti zabavu i jedan lijepi dan, ne pokušavajte prijateljice tjerati da sumanuto jure za vama dok Vi osvajate nove vrhove, već im predložite da jedan vikend zajedno odete u planine, popijete kavu na vrhu, popričate usput a drugi vikend se s njima uputite u grad.
Nemojte se izdvajati zato što nemate iste interese, samo pokušajte pomiriti sve 'duhove', i zapamtite da na svakom koraku koji napravite možete nešto naučiti nešto više, Vi o šetnji gradom a Vaše prijateljice o uživanju u planinama.
Pozdrav,
Prof. M
Prije svega, nadam se da uživate u vremenu koje provodite na BeautyMagu, drago mi je da su počela stizati vaša pitanja i da vam se ideja ovog kutka 'žene ženama' dopada.
Jedna me čitateljica pitala : Zašto žene ne vole odlazak na planinu, mislim na pješačenje, bar meni se to dogadja, u mom okruženju. Vise vole šetnju gradom nego odlazak na planinu. Željela bih čuti i vaše mišljenje.
Pa draga moja, što da Vam kažem, kao prvo ne možemo generalizirati... evo, na primjer, moja bliska prijateljica svaki vikend planinari sa svojim dragim, tokom tjedna mailom mi stižu njihove slike u kojima dijele svoje oduševljenje s novih osvojenih vrhova, i tako, dok ja planiram šetnju po Beču, ili ulicama Zagreba, njih dvoje kuju planove kako na Mont Blanc.
U nekim trenucima im i zavidim, ali ne mogu se zamisliti (naime, poprilično sam zimogrozna) kako se probijam kroz snijeg, sa derezama na nogama i hodam po nekim kozjim putovima dok vije mećava. Ipak, to ne znači da i sama ponekad ne odem na planinarenje (naravno planina je relativan pojam, je li Sljeme, koje nazivamo gorom, ili nešto iznad 1500 m, nije niti bitno).
Sve je to ljubav u nama, želja za kretanjem i bijeg od svakodnevnih problema, iz ženske perspektive gledano rekla bih da žene više uživaju u šetnji gradom jer vole sjesti na kavicu, ne na neki kamen ili panj u šumi, ili trčkarati od dućana do dućana (što je neizbježno ako smo u gradu), ali to je samo pitanje prioriteta i osobnih interesa, znam da veliki broj nas prije ljeta počne razmišljati o penjanju (kao guza je od penjanja ljepša), eto idealne motivacije za malo znojenja.
U životu je najbitniji kompromis, ipak umijeće je pomiriti dvije ideje, želje, navike a da pritom obje strane ostanu zadovoljne, pitanje planina ili gradova najmanji je problem, prije svega netreba zaključivati da žene ne vole odlazak na planinu ili pješačenje, jer svatko od nas preferira ono što ga čini zadovoljnijim i nakon čega se bolje osjeća.
Ne znam radi li se kod naše čitateljice o općenitom primjeru ili nekom osobnom iskustvu, u svakom slučaju, moj savjet je da pokuša iz svega napraviti zabavu i jedan lijepi dan, ne pokušavajte prijateljice tjerati da sumanuto jure za vama dok Vi osvajate nove vrhove, već im predložite da jedan vikend zajedno odete u planine, popijete kavu na vrhu, popričate usput a drugi vikend se s njima uputite u grad.
Nemojte se izdvajati zato što nemate iste interese, samo pokušajte pomiriti sve 'duhove', i zapamtite da na svakom koraku koji napravite možete nešto naučiti nešto više, Vi o šetnji gradom a Vaše prijateljice o uživanju u planinama.
Pozdrav,
Prof. M
Pišite nam: Žene ženama
» ispis stranice | 23 Veljača, 2006 - 12:12
