Pariz: Izložba fotografija Marilyn Monroe u muzeju Maillo
Posebna serija fotografija Marilyn Monroe, na kojima bez odjeće pozira pred objektivom Berta Sterna, u lipnju 1962. godine, nikad prikazana u Europi, upravo se prezentira u Gradu Svjetlosti.
Muzej Maillol, privlačno zdanje iz 18. vijeka, s ugrađenom Fontanom četiri godišnja doba, savršen je prostor za postavku fotografija mitske glumice, koja bi danas, da je živa, bila 80-godišnjakinja.
Samo, postići da Marilyn dođe u izoliranu prostoriju, sama, bez ikoga, i da se razodjene, činilo mi se nemogućim. Još nitko nije postigao da mu pozira gola, od doba kada je Toni Kelly izradio slavne slike za kalendar. Ono što želim je prirodna Marilyn.
Nikako ne znam kako ću postupiti. Vidjet ćemo kasnije. Za sada treba odabrati mjesto.
Marilyn zahtijeva da se poziranje obavi u Los Angelesu. Riješiti problem u nekom studiju? Nemoguće, Marilyn nikada ne bi pristala skinuti se u iznajmljenom lokalu. A u luksuznom hotelu?
To je najmisteriozniji hotel, najzaklonjeniji i najljepši u cijelom L.A. Na uzvišici Bel Aira, po estetici arhitekture i prostoru, cvijeću, drveću i tišini podsjeća na Japan. Na ulazu postoji mali most, jezerce s labudovima ispred vrta, nalik na labirint. Može se izgubiti u tim alejama s cvjetnim arkadama, koje vode u udaljene prostorije, pristupačne samo spremačicama, koje neprestalno donose rublje, i konobarima koji guraju kolica s obrocima i osvježavajućim napitcima. Šarmantan hotel. U svakoj sobi postoji kamin, a svima je diskrecija zagarantirana.
Pripremio sam se. Šampanjac je na hladnom, ploča na gramofonu, svileni šalovi na krevetu izgledaju poput plamene mrlje, na krevetu. Sve izgleda začuđujuće. Čekam.
Četrnaest je sati, petnaest, šesnaest... objasnili su mi da uvijek kasni. Nisam zabrinut. Zvoni telefon. Skočih, iznenađen. Glas s druge strane oglašava: gospođica Monroe je stigla.
Početkom 50-tih, služi vojni rok u Japanu, u odjelu za film. Nakon povratka u New York, ostvaruje zapažene reklamne kampanje, uvodeći novi stil, blizak reportaži i jako različit od zastarjelog i agresivnog načina snimanja reklamnih spotova.
Na čelu je i luksuznog studija, vrhunski opremljenog. Potpisuje slavne reklame za miris Arpage, foto aparate Canon, Pepsi- Colu, Walkswagen.
Početkom 70-tih Stern zatvara svoj njujorkški foto atelje i posvećuje se snimanju reklama.
Los Angeles, početkom 60-tih godina. Stjecište svih zanesenjaka i hohštaplera. Svi žele biti bogati i slavni. Samo, Grad anđela je surov s onima bez krila. Zato je Marilyn zakašnjenjem poručila Sternu, koliko je bitna i značajna njezina uspješna i neponovljena karijera, koju nije bilo jednostavno ostvariti. Fotograf je savršeno razumio.
Marilyn Monroe i danas, 44 godine nakon iščeznuća, pokreće mase. Fantastični portreti brooklynskog fotografa, pokazuju mladu ženu i njezin ogroman, neponovljiv talenat pred objektivom. Uz to, mitska glumica, odiše srećom i zadovoljstvom.
Mnogima se to nije sviđalo pa su je odlučili maknuti. Do sada je izašlo 150 knjiga o njezinu samoubojstvu - koje to nije!
Muzej Maillol, privlačno zdanje iz 18. vijeka, s ugrađenom Fontanom četiri godišnja doba, savršen je prostor za postavku fotografija mitske glumice, koja bi danas, da je živa, bila 80-godišnjakinja.

Bert Stern u knjizi sjećanja, pod nazivom 'Zadnje poziranje/The Last Sitting/':
Želja da je fotografiram morala se tek iskristalizirati. Ideja mi se isprva činila preuranjenom. Godine 1962., postao sam siguran u sebe i svoje fotografsko umijeće. Posjedujem umjetnost promatranja, jednako kao što ona zna privlačiti poglede. Zašto čekati?Samo, postići da Marilyn dođe u izoliranu prostoriju, sama, bez ikoga, i da se razodjene, činilo mi se nemogućim. Još nitko nije postigao da mu pozira gola, od doba kada je Toni Kelly izradio slavne slike za kalendar. Ono što želim je prirodna Marilyn.

Nikako ne znam kako ću postupiti. Vidjet ćemo kasnije. Za sada treba odabrati mjesto.
Marilyn zahtijeva da se poziranje obavi u Los Angelesu. Riješiti problem u nekom studiju? Nemoguće, Marilyn nikada ne bi pristala skinuti se u iznajmljenom lokalu. A u luksuznom hotelu?

To je najmisteriozniji hotel, najzaklonjeniji i najljepši u cijelom L.A. Na uzvišici Bel Aira, po estetici arhitekture i prostoru, cvijeću, drveću i tišini podsjeća na Japan. Na ulazu postoji mali most, jezerce s labudovima ispred vrta, nalik na labirint. Može se izgubiti u tim alejama s cvjetnim arkadama, koje vode u udaljene prostorije, pristupačne samo spremačicama, koje neprestalno donose rublje, i konobarima koji guraju kolica s obrocima i osvježavajućim napitcima. Šarmantan hotel. U svakoj sobi postoji kamin, a svima je diskrecija zagarantirana.

Pripremio sam se. Šampanjac je na hladnom, ploča na gramofonu, svileni šalovi na krevetu izgledaju poput plamene mrlje, na krevetu. Sve izgleda začuđujuće. Čekam.
Četrnaest je sati, petnaest, šesnaest... objasnili su mi da uvijek kasni. Nisam zabrinut. Zvoni telefon. Skočih, iznenađen. Glas s druge strane oglašava: gospođica Monroe je stigla.

Bert Stern
Sternu su tada bile 33 godine. Bio je, poput svog modela, na vrhu karijere. Počeo je raditi kao 17-godišnjak u Look magazinu, u odjelu za poštu. Dvije i pol godine kasnije, postaje umjetnički direktor male revije i počinje profesionalno raditi kao fotograf i reporter.Početkom 50-tih, služi vojni rok u Japanu, u odjelu za film. Nakon povratka u New York, ostvaruje zapažene reklamne kampanje, uvodeći novi stil, blizak reportaži i jako različit od zastarjelog i agresivnog načina snimanja reklamnih spotova.
Na čelu je i luksuznog studija, vrhunski opremljenog. Potpisuje slavne reklame za miris Arpage, foto aparate Canon, Pepsi- Colu, Walkswagen.

Početkom 70-tih Stern zatvara svoj njujorkški foto atelje i posvećuje se snimanju reklama.
Los Angeles, početkom 60-tih godina. Stjecište svih zanesenjaka i hohštaplera. Svi žele biti bogati i slavni. Samo, Grad anđela je surov s onima bez krila. Zato je Marilyn zakašnjenjem poručila Sternu, koliko je bitna i značajna njezina uspješna i neponovljena karijera, koju nije bilo jednostavno ostvariti. Fotograf je savršeno razumio.

Marilyn Monroe i danas, 44 godine nakon iščeznuća, pokreće mase. Fantastični portreti brooklynskog fotografa, pokazuju mladu ženu i njezin ogroman, neponovljiv talenat pred objektivom. Uz to, mitska glumica, odiše srećom i zadovoljstvom.
Mnogima se to nije sviđalo pa su je odlučili maknuti. Do sada je izašlo 150 knjiga o njezinu samoubojstvu - koje to nije!
Tekst i fotografije: Džana Mujadžić
Izvor fotografija: www.lexpress.fr
» ispis stranice | 6 Kolovoz, 2006 - 13:01



