Za otoke Tremite možemo reći da pripadaju grupi najljepših otoka na italijanskoj obali Jadranskog mora, prije svega zahvaljujući kristalno-blistavoj vodi koja ih okružuje kao i bogatoj povijesti ovog arhipelaga.
Arhipelag Tremiti sastoji se od 3 veća otoka,
San Nicola,
San Domino i
Capraia, između kojih se nalaze dva manja otoka-stijena,
Cretaccio te najudaljeniji otok
Pianosa. Iako na otocima živi samo 367 stanovnika i jedna je od najmanjih općina u provinciji Foggia, otoci Tremiti važe za najvažniji turistički centar cjelokupne regije.
slika 1:
Bezbroj tragova na otocima Tremiti ukazuju na prisustvo čovjeka još od doba Neolita. U tom periodu ova skupina otoka bila je poznatija pod imenom
Diomede. Ovo ime potječe od legende smrti Diomeda, po kojoj je Diomede, po povratku iz Troje, sahranjen na otoku San Nicola. Prema legendi, veliki zovoji su Diomedeovi vojnici, koji su toliko jadikovali za ovim grčkim junakom da ih je božica Afrodita pretvorila u ptice, a glasanje ovih ptica zaista podsjeća na ljudski plač.
slika 2:
Između ostaloga, ovdje je umrla i Giulia, nećakinjaa cara Cesarea Augusto. Polovicom 16. stoljeća, staro ime
Diomedde počelo se zamjenjivati sadašnjim imenom
Tremiti.
Postoje dvije teorije po kojoj su ovi otoci dobili današnji naziv. Po jednoj, ime Tremiti je nastalo poslije velikog potresa (
Tremetus ili
Trimerus), koji je odvojio ove otoke od kopna, dok je po drugoj arhipelag Tremiti bio samo jedan otok i jedna planina, koji se kasnije razdvojio na 3 dijela, odnosno
Tremore ili
Tre Monti (tri planine). Dakle, polovicom XVI. stoljeća, staro ime
Diomede zamjenjeno je imenom
Tremiti upravo zbog te tri planine.
San Domino je najveći u toj grupi otoka. Dužine 2600 m, širine 1700 m, a ima obalu 2700 m. Ime je dobilo po svećeniku svetom Dominu. Ovom svecu i apostolu San Iacoplu, bila je posvećena jedna crkva koja je postojala na otoku.
slika 3:
San Domino je zeleni otok koji se ogleda u kristalno čistom moru. Otok je bogat borovom šumom (alepski bor). Najljepše šume nalaze se na sjeverozapadnoj obali i na jugoistoku.
slika 4:
Na otoku ima mnogo tajanstvenih špilja. Jedna od najkarakterističnijih je
Grotta Viole (sl.4) i
Grotta del sale (sl.5). Smatra se da je špilja dobila naziv po ljubičicama i ostalim vrstama cvijeća koje tu rastu ili po odsjaju ljubičastih boja koje se prelamaju na površini vode. Na otoku se gnijezdi jedinstvena vrsta sivih sokolova (
Falco Peregrunus) i veliki zovoj (
Calonectris Diomedea).
slika 5, 6:
Otok San Nicola ili
Sveti Nikola je povijesni, religiozni i administrativni centar. U prošlosti je bio fortifikacijsko utvrđenje za obranu, sa svojim visokim zidinama i kulama sagrađenim na visinama otoka. Smatra se ’muzejom ispod vedrog neba’, zbog bezbrojnih ostataka iz prošlosti. Zauzima površinu od 42 ha, ima dužinu obale od 3700 m, a njegova su dužina 1600 m, a maksimalna visina od 75 m.
slika 7:
Po dolasku na otok San Nicola, od marine do naselja postoji samo jedan uski krivudavi put, s jedne strane su stijene, a sa druge zidine od utvrđenja, koje su nekada koristili za osmatranje otvorenog mora. Slijedeće što ćemo vidjeti je
Torre dei Cavalieri del Crocifisso (
Kula krstaških vitezova).
slika 8:
Malo dalje od kule nalazi se svakako najpoznatija građevina na otoku,
crkva Cappella di S. Maria della Grazie – Crkva Svete Marije, osnovana od monaha Benedettini di Montecassino 1045. godine. U XIII. stoljeću crkva je predana monasima Cistercensi San Bernardo koji su je, uz pomoć kralja Carla d'Angiò, proširili i ojačali. Oko 1760. godine kralj Napulja osnovao je kaznenu koloniju na otoku, koja je trajala sve do pred kraj II. svjetskog rata.
slika 9, 10:
Drugi uski putić vodi ka
Torre del Pennelo.To je mala četvorostrana kula gdje se nekada nalazila straža i osobna garda. S te se kule može vidjeti sva ljepota otoka San Domino.
slika 11:
Otok Caprara (
Capraia ili
Capperaia) je drugi otok po veličini čije ime potječe od veličanstvenih šuma drveta Kapera. Nekada prebogat šumama, danas izgleda divlje i sasvim je napušten, ali ipak veoma interesantan za razgledanje, kao i ostali. Otok je karakterističan zbog prirodne ljepote. Površina mu je 45 ha, dug je 1600 m i ima obalu dužine 4700 m. Pretežno je stjenovit, sa sjeverne strane obala je visoka i polako se spušta ka moru i južnijem dijelu. Bogatstvo ovog otoka nalazi se u morskim dubinama, gdje najveći dio morske vodene faune pronalazi mogućnost reprodukcije. Podvodni zidovi stijena otoka su obloženi algama i morskim spužvama, dok je dno prebogato dragocjenim vrstama ribe.
slika 12, 13:
Nešto dalje nalazi se
otok Pianosa (sl.12) bez vegetacije i nenasljen, a izgledom podsjeća na ogromnu bijelu školjku. Ovdje su stanište pronašle mnoge morske vrste faune, jer su idealni uslovi za njihovu reprodukciju.
slika 14:
Cretaccio je skup stijena žute boje. žutu boju ima zbog svoje ’glinene prirode’ i polako nestaje zbog atmosferskih i morskih agenasa. U blizini se nalazi tzv.
Scoglio della vecchia, odnosno
Stari greben.
slika 15:
Bez obzira na to što vas je navelo da krenete put Tremita, kada budete kod kuće, u mislima ćete se uvijek vracati na njegove rajske prizore i nezaboravne doživljaje. Sve to cće dati novi sjaj vašoj svakodnevnici, a ako vas sreća posluži, možda ćete ponovo otputovati tamo.
Tekst i fotografije: Violeta Ivanović
