Regulacija tjelesne težine 1: Kako dolazi do povećanja težine?

U prvom nastavku serije članaka pod nazivom 'Regulacija tjelesne težine' obrađujemo problematiku gubitka tjelesne težine. Tema ovog članka je 'Kako dolazi do povećanja tjelesne težine?'.

Osnovni pojmovi

Svaka osoba ima potrebu za energijom za osnovne tjelesne funkcije, kao što su rad mozga, krvožilnog sustava i drugih unutarnjih organa, žlijezda itd. — uglavnom se radi o nesvjesnim procesima. Taj dio energetskih potreba nazivamo i bazalni metabolizam. Bazalni metabolizam se još definira i kao potrošnja energije u budnom stanju, ali u potpunom mirovanju.

Osim tih osnovnih procesa u tijelu, energiju trebamo najviše za rad sustava za kretanje, tzv. lokomotornog sustava (skeletni mišići) ali i za kognitivne funkcije, odnosno općenito — za sve svjesne radnje.

Zbroj svih fizioloških procesa u tijelu zovemo metabolizmom tijela, a njegov intenzitet označavamo jedinicama energetske potrošnje — kalorijama (cal), odnosno kilokalorijama (kcal ili Cal) ili džulima (J), odnosno kilodžulima (kJ) — 1kcal je 4186 kJ.

Vrijednost metabolizma (individualna za svaku osobu) je zapravo ključ po kojem se dalje određuju ciljevi i strategije gubljenja, odnosno dobijanja tjelesne težine.

Kako dobijamo na težini?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan. Tijelo neke osobe ima određene energetske potrebe, uzet ćemo za primjer 2500 kcal dnevno. Ako ta ista osoba pojede dnevno više od svojih energetskih potreba, npr. 3, 4 ili 5000 kcal, kroz duži vremenski period tijelo će uskladištavati te viškove, a idealan način skladištenja energije u tijelu je u obliku potkožnog masnog tkiva i to baš tamo gdje vam najmanje treba! Ili ipak treba?

Zašto baš masno tkivo?

Masti su energetski najgušće. U jednom gramu masti nalazi se 9 kcal, dok se u jednom gramu bjelančevina ili ugljikohidrata nalaze 'tek' 4 kcal. Kad već skladišti, tijelo to napravi tako, da te 'pričuvne' energije bude što više u određenoj količini tkiva. Očito je da bi za istu količinu uskladištene energije u nekom drugom obliku bila potrebna dupla količina te tvari. Iz gore navedenih činjenica, lako se dâ zaključiti da u 1 kg masti ima 9000 kcal, odnosno da bi deficitom od 9000 kcal (bilo dijetom, bilo vježbanjem) izgubili 1 kg masnih naslaga. Ipak, zbog određenih popratnih metabolitičkih procesa, kao što su izmedu ostalog i nakupljanje vode, već je 7000 kcal 'viška' dovoljno da se osoba 'udeblja' 1 kg.

Zašto baš potkožno tkivo?

Masne naslage, odnosno njihovo dobijanje, vjerovatno ne bi toliko ni zamjećivali da se ne pojavljuju baš na 'kritičnim mjestima'. Ako pogledamo kojih par tisuća godina unazad, uvidjet ćemo da je to zapravo 'zaostalo' još iz doba kad su ljudi živjeli u pećinama, bavili se lovom i sakupljanjem plodova. U to doba muškarci su trebali dodatnu zaštitu od hladnoće dok bi trčali okolo za raznim zvijerima, a najosjetljiviji su u takvim aktivnostima bili bubrezi i ostali organi u trbušnoj šupljini (na prsima su npr. imali gustu dlaku). Kod žena se priroda brinula da tijelo bude uvijek spremno za moguce začeće pa je, prema tome, 'štitila' upravo te osjetljive dijelove ženskog tijela — dijelove oko maternice. U to vrijeme 'potkoženost' je bila pitanje opstanka pojedinca i produžetka ljudske vrste.

Naravno, danas imamo centralno grijanje i po hranu idemo u dućan ili na tržnicu, a trudnoću prate liječnici specijalisti. Ipak, nasljeđe koje nam je ostalo iz prijašnjih vremena iz generacije u generaciju polako isčezava kako ljudi, kao vrsta, dalje evoluiraju.

Velika je zabluda da se potkožno masno tkivo može skinuti vježbanjem mišića, koji se nalaze direktno ispod tih masnih slojeva. Masnoće se istovremeno troše iz svih dijelova tijela, ali zbog toga što ih ima najviše na 'kritičnim zonama', imamo dojam da se ne nalaze i drugdje. O konkretnim primjerima pisat ćemo u slijedećim člancima ove serije.

Zaključak

Ono što deblja nisu nužno pečeni krumpiri, slanina, kobasice, čokolada ili kolači, već jednostavno višak kalorija. To se još naziva i kalorijski suficit. Onaj tko može uspješno izbalansirati svoju kalorijsku potrošnju i unos, neće imati problema s viškom kilograma.

Piše: Marko Dugonjić