Japansko kulinarstvo

Često se čuje izreka da Japanci hranu konzumiraju očima. Glavni je razlog činjenica da su japanska jela uvijek servirana na izuzetno kreativan i trodimenzionalan način, najčešće u porcijama dovoljnim tek za jedan zalogaj. Stoga nikog ne čudi podatak da se u japanskim restoranima ocjenjuju tri stvari - umijeće kuhanja, prezentacija hrane, te opće raspoloženje.

Od namirnica, riža kratkog zrna nezamjenjiv je sastojak japanske prehrane, ali i ponosa. Naime, Japanci su želeći sačuvati svoju neovisnost, odbacili mogućnost uvoza jeftinije riže, tako da svu rižu sami uzgajaju. Zanimljiv podatak je da za razliku od zapadnjaka, Japanci rižu serviraju pred kraj obroka.

Osim riže, tjestenina je također veoma popularan obrok među legendarno vrijednim stanovnicima 'zemlje izlazećeg sunca', koji je smatraju jednako primamljivom delicijom bez obzira je li poslužena hladna ili topla. Prisutne su dvije glavne sorte tjestenine - soba i udon. Uz konzumaciju tjestenine povezano je i glasno srkanje - običaj koji u Japanu ne samo da je opće prihvaćen, već je najbolji dokaz uživanja u hrani.

Među ostalim više ili manje poznatim japanskim specijalitetima, nalaze se sushi (sirova riba položena na rižu začinjenu octom), sashimi (sirova riba narezana na tanke listiće konzumirana uz hrenom aromatiziran sojin umak), tempura (pržena riba i povrće posluženi uz tentsuyu umak) podrijetlom iz Portugala, yakitori (vrsta pilećih ražnjića umakanih u slatkasti sojin umak), shabu shabu, jelo popularno na zabavama diljem svijeta koje svoje otkriće navodno duguje mongolskom vladaru Đingis Kanu, te okonomiyaki (vrsta palačinke punjena mesom, ribom ili povrćem).

Osim gore navedenih, vrijedi spomenuti i bento - kompletan ručak pakiran u dekoriranim kutijama sa odjeljcima za različite vrste hrane (riža, meso, juha od fermentiranog zrna soje, povrće i komad voća).

Pića čija je popularnost već davno prešla granice Japana, bez dileme su sake - zagrijana rižina rakija poslužena u keramičkim flašicama tokkuri iz kojih se ulijeva u malene šalice sakzuki i pije naiskap, te zeleni čaj ili o-cha - topli napitak poznat po svom ljekovitom djelovanju. Naime, zeleni čaj bogat je izvor flavonoida, snažnih antioksidansa koji neutraliziraju slobodne radikale i na taj način štite naš organizam od mnogih bolesti.

Ne zaboravite, u Japanu se tradicionalno prije jela kaže Itadakimasu što doslovno znači Ja počinjem jesti, a ekvivalent je našem izrazu Dobar tek, dok ćete nakon jela kuharsko umijeće svojih domaćina pohvaliti izrazom Taihen oishikatta desu! - Bilo je vrlo ukusno!.

Predstavljamo Vam recept za već spomenuti japanski specijalitet, Shabu Shabu:

Količina: 4 porcije

Sastojci:

• 2 šalice hladne vode
• 100 g osušene 'kombu' morske trave
• 1 šalica osušene 'bonito' tunjevine, nije obavezno
• 230 g govedine
• 100 g tofua, narezati na komade
• glavica zelene salate, očistiti i narezati
• bijela riža, skuhati (može i integralna riža)
• 1 staklenka ponzu-joyu umaka (vrsta sojinog umaka)

Ulijte vodu u lonac, dodajte morsku travu, pa kuhajte otprilike 10 minuta na srednjem plamenu. Ako želite pojačati aromu, dodajte osušenu 'bonito' tunjevinu pet minuta prije nego voda uzavrije. Kombu izvadite iz lonca čim voda uzavrije, nakon čega procijedite juhu.

U međuvremenu, meso istucite dok ne postane vrlo tanko, nakon čega ga narežite na komade debljine papira i posložite na pladanj. Kada juha uzavrije, dodajte tofu, a zatim i zelenu salatu. Lonac sa kipućom juhom odmah poslužite i uputite svoje goste ili ukućane da svoje listiće govedine skuhaju na taj način da ih pomoću štapića umaču u juhu.

Svakom gostu poslužite po zdjelicu skuhane riže, zdjelicu za juhu i zdjelicu ponzu umaka. Itadakimasu!

Tekst i fotografije: Danica Maričić